Ugrađeni operativni sustavi na tradicionalnim računalima

Ugrađen operativni sustavi nisu ništa novo u svijetu elektronike. Instalirani su na široku paletu potrošačke elektronike kako bi im omogućili funkcioniranje u raznim zadacima. Ugrađeni operativni sustavi nisu ni novi u radu računala.

Čovjek koji koristi iMac desktop za stolom u kutnom uredu s prozorima
PeopleImages / Getty Images

Ponekad se ti ugrađeni operativni sustavi nazivaju sustavi na čipu.

Ručna računala kao što su Palm i Windows Mobile koriste verzije ugrađenih operativnih sustava koji su pohranjeni na internom memorijskom čipu, a ne na dizanju s diska.

Što je ugrađeni OS?

Ugrađeni operativni sustav je u suštini skraćeni operativni sustav s ograničenim brojem značajki. Obično je dizajniran za vrlo specifične funkcije za upravljanje elektroničkim uređajem. Na primjer, svi mobiteli koriste operativni sustav koji se pokreće kada je telefon uključen. Upravlja svim osnovnim sučeljem i značajkama telefona. Dodatni programi se mogu učitati na telefone, ali obično jesu Java aplikacije koje rade na vrhu operativnog sustava.

Ugrađeni operacijski sustavi mogu biti prilagođeni operativni sustavi specifični za uređaj ili jedan od bezbrojnih operativnih sustava opće namjene koji su modificirani da rade na vrhu uređaj. Uobičajeni ugrađeni operativni sustavi uključuju Symbian (mobilni telefoni), Windows Mobile/CE (ručni PDA) i

Linux. U slučaju ugrađenog OS-a na osobnom računalu, ovo je dodatni flash memorijski čip instaliran na matičnoj ploči koji je dostupan pri pokretanju s računala.

Ažuriranje ugrađenih operativnih sustava

Ugrađeni operativni sustavi mogu se nadograditi ako je čip na kojem su pohranjeni flashable. Na primjer, vaš kućni Wi-Fi usmjerivač sadrži ugrađeni operativni sustav; kada preuzmete novi firmware, bljesnete čip u ruteru s ažuriranom verzijom operativnog sustava.

Neki ugrađeni OS se dizajnom ne mogu nadograditi. Na primjer, u nekim bankomatima, neke komponente se ne mogu nadograditi kao mjera opreza protiv neovlaštenog pristupa.