'No More Heroes 3' je samo vrsta ludaka koja mi je trebala
Ključni za poneti
- Nema više heroja 3 je šašav, nasilan, mrzovoljan, bizaran non-sequitur dobrog provoda.
- Uspijeva nadmašiti svoje prethodnike prihvaćajući vlastiti apsurd do razina koje su same po sebi apsurdne.
- Vizualni stil je posvuda, u svakom smislu, ali ta slučajnost zapravo sve povezuje.
U seriji poznatoj po prenaglašenoj akciji i smiješnom svemu ostalom, Nema više heroja 3 briljira tako što (nekako) još jače naginje apsurdu.
Nema više heroja poznat je po svom elegantnom izgledu, ludom nasilju i jedinstvenim likovima, a treći izlet Travisa Touchdowna u Santa Destroy nije iznimka. Znam Travis opet udara postoji, ali to se dogodilo u opsjednutoj igraćoj konzoli, tako da se ne računa. Nema više heroja 3 jednako je grub, šaren, nasilan, živahan, čudan i prekrasan kao i njegovi prethodnici (pa definitivno nije za djecu), ali radi.
Djeluje jer je Grasshopper Manufacture odlučila da mora biti smiješnija i neobična. Zašto prestati s borbama laserskim mačevima sa super-moćnim ubojicama kada se možete boriti u meha odijelu s bučnim izvanzemaljskim osvajačima?
Gluposti koja ima smisla
Znam da se nastavci videoigara nastoje pomaknuti dalje — da sve učine većim, otmjenijim i tako dalje. Tako da je to razumljivo Nema više heroja 3 želio bi povećati ulog u prve dvije utakmice. Ono što nisam očekivao je koliko prihvaća svoju čudnost ili koliko se sve dobro uklapa.
Prvo: Vanzemaljci.
Toliko je očito sada kada je vani, ali skakanje s neljudski vještih ubojica u izravne svemirske vanzemaljce (iz svemira!) kao antagoniste je savršeno. Divlje kao Nema više heroja mogla dobiti, još uvijek je uglavnom bila vezana prirodnim zakonima. Ubacivanjem međuzvjezdanih čudaka u mješavinu, možete se izvući radeći gotovo sve, a to još uvijek ima smisla unutar ustaljenog svijeta. Naravno da upravljam mehanizmom i borim se protiv anomalije životnog prostora unutar njegovog vlastitog tijela! Vanzemaljci su!
Drugo, sporedni poslovi. Oni idu toliko dalje od pukog skupljanja kokosa na plaži. Sada istražujem vulkanske špilje u potrazi za dragocjenim mineralima i tražim škorpione za dostavu u trgovinu ramenima. Povlačim stilske poteze dok kosim nečiji travnjak i odčepljujem gradske zahode. Skupljam izgubljene mačiće s rukavicom koja može digitalizirati fizičke objekte, a supleksiram aligatore dok skupljam smeće.
Stil svega
Nema više Heroja 3 veličanstvena čudnost proširuje se i na način na koji izgleda na ekranu. Ne samo tehničke stvari poput modela likova (koji su svi ekscentrični), već i izbornici i zasloni za učitavanje. Posvuda je, vizualno, ali na zaobilazni način, to je ono što zapravo čini da se sve tako dobro slaže. Kohezivan je upravo zato što je sve tako nesuvislo.
Imam dojam da su, kada su programeri pokušavali odlučiti kakav će sveukupni vizualni stil koristiti, odlučili krenuti s "sve i svašta." Izbornik opcija izgleda kao da je izvučen iz stare PC igre i toliko je svijetao da ga boli i pogledati dugo.
Upit za interakciju koji se pojavljuje kada ste dovoljno blizu da otvorite vrata ili razgovarate s nekim je kolaž gumba nuklearne boje koji ispunjava zaslon. Većina NPC razgovora prilagođava kameru tako da izgleda kao CCTV feed, zajedno s timerom bez vidljivog razloga.
Čak su i prijelazi razina/poglavlja posvuda (na dobar način). Početak novog odjeljka obično uključuje 'Ultraman' omaž naslovnog ekrana, zajedno s zaslugama. Na kraju se obično nalazi naslovna kartica u stilu "Mi ćemo se odmah vratiti" koja prikazuje simpatičnu ilustraciju jednog od likova.
Jedan dio završio je nekakvim polaganim pomicanjem Ratovi zvijezda-slika akvarela koja prikazuje većinu glavne glumačke ekipe, ali više stilizirana. To je fokusirana vizualna tema koju očekujete od modernog Persona igra, osim što su svi elementi iz svake igre bačeni u blender.
Zatim tu su i sami vanzemaljci, koji su nešto sasvim drugo. Dizajni su posvuda i kreću se u rasponu od relativno jednostavnih stvorenja nalik na lutke do nečega od kubističke slike i svega između. Neki su humanoidni, neki roboti, neki imaju slatke male ljubimce ružičaste hobotnice koji pucaju laserima koji uništavaju grad.
Nema više heroja 3 osjeća se kao album najvećih hitova s većinom čudnih stvari s kojima je Grasshopper Manufacture do sada eksperimentirao. Sjene prokletih, ubojica7, Motorna pila za lizalice, Pusti da umre, Ubojica je mrtav— ovdje je izloženo svega po malo.